1. Parlamentarizam je oblik političke reprezentacije svojstven kapitalističkom režimu. Na polju principa, kritika marksističkih komunista koja se odnosi na parlamentarizam i buržujsku demokraciju općenito, otkriva kako pravo glasa na izborima reprezentativnih organa Države, koje je dodijeljeno svim građanima iz svih društvenih klasa, ne može spriječiti cijelu vladajuću mašineriju Države da sačinjava komitet obrane interesa vladajuće buržujske klase, niti može spriječiti Državu da se organizira kao povijesni instrument buržoazije u borbi protiv proleterske revolucije.

2. Komunisti kategorički odbijaju mogućnost da radnička klasa osvoji moć preko većine u parlamentu umjesto da je postigne oružanom revolucionarnom borbom. Osvajanje političke moći od strane proletarijata, što je početni stadij izgradnje komunističke ekonomije, podrazumijeva nasilno i neposredno suzbijanje demokratskih organa, koji će biti zamijenjeni organima proleterske moći – radničkim vijećima. Kako je izrabljivačka klasa stoga lišena svih političkih prava, diktatura proletarijata, drugim riječima, sustav klasne vlade i organizacije, time će biti ostvarena. Suzbijanje parlamentarizma je zato povijesni cilj komunističkog pokreta, štoviše, upravo je reprezentativna demokracija prva struktura buržujskog društva koja mora biti svrgnuta prije kapitalističkog vlasništva, pa čak i prije Državnih mašinerija vlade i birokracije.

3. Isto vrijedi za općinske i komunalne institucije buržoazije, koje se pogrešno smatraju podložnim da se suprotstave vladinim organima. Ustvari, njihova mašinerija identična je državnom mehanizmu buržoazije. Revolucionarni proletarijat također ih mora uništiti i zamijeniti lokalnim sovjetima radničkih delegata.

4. Dok izvršne, vojne i policijske mašinerije buržujske Države organiziraju direktnu akciju protiv proleterske revolucije, reprezentativna demokracija djeluje kao sredstvo indirektne obrane, koje među masama širi iluzije da se njihova emancipacija može postići mirnim putem i da oblik proleterske države također može imati parlamentarnu osnovu s pravom na zastupanje za buržujsku manjinu. Rezultat tog demokratskog utjecaja na proleterske mase bila je korupcija socijalističkog pokreta Druge internacionale kako na polju teorije, tako i na polju prakse.

5. Zadatak komunista u sadašnjem trenutku njihove ideološke i materijalne pripreme za revoluciju jest prije svega ukloniti iz umova proletarijata te iluzije i predrasude, koje su bile raširene suučesništvom starih socijaldemokratskih vođa kako bi ih odvratili od njihovog historijskog puta. U zemljama gdje je demokratski režim već dugo držao vlast i koji je duboko prodro u navike i mentalitet masa, a jednako tako i u mentalitet tradicionalnih socijalističkih partija, ovaj zadatak je od velike važnosti i jedan je od prvih problema revolucionarne pripreme.

6. Sudjelovanje na izborima i parlamentarnim aktivnostima moglo je ponuditi mogućnosti propagande, agitacije i kritiziranja tijekom tog perioda kada se u internacionalnom proleterskom pokretu osvajanje moći nije činilo moguće u bliskoj budućnosti te kada direktne pripreme za ostvarenje diktature proletarijata još nisu bile u pitanju. S druge strane, u zemlji u kojoj je buržujska revolucija u tijeku i stvara nove institucije, komunistička intervencija u reprezentativne organe može ponuditi mogućnost utjecaja na razvoj događaja kako bi revolucija završila pobjedom proletarijata.

7. Trenutni povijesni period započeo je krajem [Prvog] Svjetskog rata s posljedicama za buržujsku društvenu organizaciju, Ruskom revolucijom, koja je prvo ostvarenje proleterskog osvajanja moći i stvaranjem nove Internacionale, koja je u opoziciji socijaldemokratskim izdajnicima. U ovom povijesnom periodu, i u tim zemljama gdje je demokratski režim već davno dostignuo svoj oblik, nema mogućnosti da se parlamentarni tribun iskoristi za komunistički revolucionarni rad, a jasnoća propagande, ništa manje nego efikasnost pripreme za posljednju borbu za diktaturu, zahtijeva da komunisti agitiraju za radničko bojkotiranje izbora.

8. U ovim povijesnim uvjetima, gdje je revolucionarno osvajanje moći glavni problem našeg pokreta, cijela politička aktivnost klasne partije mora biti posvećena tom direktnom cilju. Nužno je slomiti buržujsku laž po kojoj se svaki sukob između opozicijskih političkih partija i svaka borba za moć nužno mora odviti u okviru demokratskog mehanizma, odnosno na izborima i u parlamentarnim debatama. Ne možemo uspjeti uništiti tu laž bez prekida s tradicionalnom metodom pozivanja radnika da glasaju na izborima ruku pod ruku s članovima buržoazije, i bez toga da se stane na kraj spektaklu u kojem delegati proletarijata djeluju na istoj parlamentarnoj osnovi kao i delegati njihovih izrabljivača.

9. Ta opasna ideja da se sva politička aktivnost sastoji od izbornih i parlamentarnih aktivnosti već se previše proširila ultra-parlamentarnom praksom tradicionalnih socijalističkih partija. S druge strane, odbojnost proletarijata prema toj izdajničkoj praksi dala je pogodnu osnovu za pogreške sindikalizma i anarhizma, koji niječu svu vrijednost političke djelatnosti partije i njene uloge. Iz tog razloga komunističke partije nikada neće ostvariti veliki uspjeh u širenju propagande revolucionarne marksističke metode ako prije svega ne stave prekidanje svih kontakata s mašinerijom buržujske demokracije kao temelj svog rada za diktaturu proletarijata i uspostavu radničkih vijeća.

10. Unatoč svim javnim govorima i svim teoretskim iskazima, vrlo visoka važnost koja se u praksi pridaje izbornim kampanjama i njihovim rezultatima, a i činjenici da partija mora kroz duži period posvetiti tom povodu sva svoja sredstva – od ljudskih resursa, tiska pa čak i novca – pomaže ojačati osjećaj da je to prava centralna aktivnost za ostvarenje ciljeva komunizma. S druge strane, to vodi prema potpunom prekidu revolucionarnog organiziranja i pripreme. To daje partijskoj organizaciji jedan tehnički karakter koji je u priličnoj suprotnosti zahtjevima revolucionarnog rada, kako legalnog, tako i ilegalnog.

11. Za partije koje su prešle u Treću internacionalu većinskom odlukom, dopuštanje daljnje izborne aktivnosti sprečava to nužno odvajanje i eliminiranje socijaldemokratskih elemenata bez kojeg bi Treća internacionala podbacila u svojoj povijesnoj ulozi i više ne bi bila disciplinirana i homogena armija svjetske revolucije.

12. Sama priroda debata koje za svoju pozornicu imaju parlament i ostale demokratske organe isključuje svaku mogućnost da kritiziranje politike suprotstavljenih partija pređe u propagandu protiv samog principa parlamentarizma i u aktivnosti koje bi prekoračile parlamentarna pravila – isto kao što ne bi bilo moguće dobiti pravo govora ako bismo odbili podčiniti se svim formalnostima koje utvrđuje izborna procedura. Uspjeh u parlamentarnom mačevanju uvijek će ovisiti samo o sposobnosti rukovanja zajedničkim oružjem principa na kojima je ta sama institucija osnovana i odnošenja s trikovima parlamentarne procedure – isto kao što će se uspjeh u izbornoj borbi uvijek prosuđivati samo po broju glasova ili osvojenim mjestima u parlamentu. Svi napori komunističkih partija da daju potpuno drugačiji karakter praksi parlamentarizma ne može ništa drugo nego dovesti do neuspjeha te energije potrošene na Sizifov posao, dok cilj komunističke revolucije poziva tu energiju bez zadrške na terenu direktnog napada na režim kapitalističke eksploatacije.