2009. je godine kineska državna kompanija COSCO od grčke vlade dobila 35-godišnju koncesiju nad dvama od triju terminala Luke Pirej (Atena), na što su Grčku prisilile financijske poteškoće i potreba za povratom dugova. Lučka uprava – i dalje u javnom vlasništvu – nastavila je osiguravati rad Terminala I.

2016. je godine, za vrijeme Syrizine vlade, COSCO kupio 51% kompletne Lučke uprave Pireja (PPA) za 280 milijuna eura, čime je efektivno preuzeo luku; 2021. godine, pod vladom Nove demokracije, ova je kompanija kupila dodatnih 16% PPA-e.

Kineska je vlada tako osigurala kontrolu nad lukom do 2052. godine. Peking želi nastaviti s ekspanzijom i planira izgraditi četvrti kontejnerski terminal, usprkos određenoj nesigurnosti koju lokalne vlasti pokazuju prema sve invazivnijim projektima, poput izgradnje četiriju luksuznih hotela unutar prostora luke.

Ulazak kineskog kapitala doveo je do zamjetnog razvoja luke: 2009. je kroz nju prošlo manje od 700.000 20-stopnih kontejnera (TEU); 2014. je taj broj porastao na 3,6 milijuna, 2019. na 4,9 milijuna i konačno 2020. na 5,4 milijuna TEU.

Kineski je predsjednik Xi Jinping prilikom posjeta Ateni 2019. godine zajedno s grčkim predsjednikom vlade Mitsotakisom pohvalio suradnju dvaju država i naglasio da će ovaj projekt voditi stvaranju tisuća radnih mjesta. U stvari, COSCO već zapošljava 2.500 radnika, ali planira zaposliti (direktno ili preko podizvođača) dodatnih 3.000 radnika godišnje, do ukupnog broja od oko 10.000.

Međutim, iza službenih zdravica stoji okrutna stvarnost: novi vlasnici su uložili kapital u pojačavanje aktivnosti luke, a ne u sigurnost radnika, pokušavajući pritom pogoršati njihovo izrabljivanje putem prekarnog rada i angažiranja podizvođača kako bi se radnike prisililo na prihvaćanje ekstremno teških radnih uvjeta.

Predvidljiva smrt

25. je listopada/oktobra na Doku II 46-godišnjeg lučkog radnika napola presjekla mosna dizalica. Prema izjavi Sindikata kontejnerskih radnika (ENEDEP), nesreća je na tragičan način ukazala na manjkavost sigurnosnih mjera te je odmah proglašen štrajk.

Sljedećeg su dana radnici okupljeni na plenumu odlučili produžiti štrajk za 24 sata i zatražili sastanak sa šefovima iz COSCO-a. Po dolasku pred urede COSCO-a dočekala su ih zatvorena vrata. No, ograda ih nije zaustavila. Jedna je od kapija probijena uz povike „dosta je radničke krvi proliveno za profite brodovlasnika“ te „izgubili smo radnika, a ne životinju“, nakon čega su se sve odlučniji lučki radnici okupili u dvorištu ispred zgrade i čekali da ih prime predstavnici kompanije. Sam sastanak, međutim, nije služio drugoj svrsi osim da se na papir zapišu jednostavni i više nego legitimni zahtjevi radnika:
     - povećanje broja zaposlenih: formiranje ekipa od 6 lučkih radnika umjesto dosadašnjih 4;
     - ukidanje 12-satnih smjena i duplih smjena (tj. dvije pune smjene uz svega 8 sati odmora u jednom danu);
     - zamjena svih ugovora na određeno s ugovorima na neodređeno;
     - formiranje povjerenstva za radničko zdravlje i sigurnost koje bi uključivalo i same radnike.

Predsjednik sindikata je nakon sastanka ponovno potvrdio dotadašnji uspjeh štrajka i odluku da se borba nastavi dok svi zahtjevi ne budu ispunjeni, riječima: „Naša je dužnost da nastavimo borbu. Upozoravamo poslodavca i vladu da će, ukoliko aktiviraju represivni aparat i taknu makar jednog štrajkača, vidjeti kontejnere kako plutaju zaljevom”.

Podsjetimo se da je grčka vlada prije svega nekoliko tjedana donijela novi zakon protiv sindikata i prava na štrajk (Passes also in Greece, in the impotence of trade unions, a new serious attack on the working class“).

Jedna borba za sve radnike

U četvrtak, na četvrti dan štrajka, organiziran je veliki motorizirani marš štrajkača kroz čitavi Pirej, sve do Trga Korai, gdje su već čekale stotine radnika, uključujući one iz drugih sektora. Ponovo je pričao predsjednik ENEDEP-a, izjavivši da je smrt njihovog druga bilo moguće predvidjeti s obzirom na potpuni manjak najosnovnijih mjera sigurnosti u luci. U govoru je naglasio kako su se šefovi, brodovlasnici, poduzetnici i političari – koji se inače stalno bore oko podjele profita – ujedinili kako bi prikrili odgovornost u slučaju ovog ubojstva, a sve u službi obrane njihovog zajedničkog interesa: izrabljivanja radnika.

Sindikat je u subotu poslao poruku posadama brodova koji su usidreni u luci čekali na iskrcavanje tereta: „Obraćaju vam se lučki radnici u štrajku. Prije šest dana jedan je od naših drugova poginuo u nesreći na radnom mjestu. Do toga je došlo zbog manjka mjera sigurnosti. Štrajkamo za naše pravo na rad, za mjere sigurnosti i za kolektivni ugovor. Vaša nam je solidarnost najznačajniji saveznik u borbi. Naša je borba za sve radnike”.

Sindikat je nakon nekoliko sastanaka s COSCO-om i predstavnicima vlade odlučio nastaviti s radom u ponedjeljak, 1. studenoga/novembra, no nije zaustavio mobilizaciju te je za petak i subotu (5. i 6. 11.) bio najavljen novi 48-satni štrajk.

COSCO je prisiljen na ustupke

Zbog takve je odlučnosti radnika COSCO u četvrtak navečer promijenio stav i pristao na dogovor: u pismu upućenom sindikatu kompanija je objavila da je spremna prihvatiti povećanje s 4 na 5 radnika u ekipama za ukrcaj i iskrcaj, ukinuti duple smjene i oformiti odbor za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu uz sudjelovanje tehničara i doktora, radničkih predstavnika i nadležnog europskog tijela.

COSCO-vo prihvaćanje značajnog dijela sindikalnih zahtjeva, nakon prvotnog odbijanja, omogućilo je sindikatu da proglasi pobjedu. Već najavljeni 48-satni štrajk time je otkazan. Daljnja sindikalna mobilizacija nastavlja prisiljavati COSCO na pridržavanje nacionalnog zakona o radu, te se njome pokušava transformirati ugovore na određeno u ugovore na neodređeno.

Vrijedi naglasiti da je ovaj sindikat – premda strukovni, a ne industrijski po prirodi – u ovom slučaju vodio klasnu borbu na primjeren način, bez padanja u zamku nacionalizma i rasizma, za razliku od nekih samoprozvanih ekstremno lijevih partija koje su pozivale na „protjerivanje Kineza“ i nacionalizaciju luke!

Predsjednik sindikata ENEDEP je u svom govoru pred stotinama štrajkača ponovio da svi šefovi imaju isti odnos prema radnicima, te da su svi ujedinjeni u obrani svojih profita. Radnici stoga moraju činiti isto: stremiti što većem jedinstvu u svojoj borbi za obranu životnih i radnih uvjeta, te se pritom opirati politici kompromisa s državom i šefovima koju im nameću sindikalna rukovodstva.

Ovaj je štrajk imao djelomično pozitivan ishod ne samo zbog odlučnosti radnika izmučenih teškim uvjetima rada, nego i zbog činjenice da se nalaze na strateški značajnoj točki za funkcioniranje aparata kapitalizma, zbog čega su šefovi procijenili da im je isplativije udovoljiti dijelu radničkih zahtjeva, nego riskirati zatvaranje luke u vrijeme božićnih praznika.

Radnici se ne bore uvijek pod takvim uvjetima i često ne dobivaju solidarnost radnika iz drugih kompanija i sektora, što je ključno za osiguravanje uspješnog ishoda borbe. Ova koordinacija, ovo traganje za jedinstvom borbe, zadaća je sindikalne konfederacije. Zato je radnicima prijeko potrebno da se mogu opremiti sindikalnim organizacijama posvećenim obrani njihovih klasnih interesa.

Čak se i lučki radnici, usprkos njihovoj ključnoj ulozi u kapitalističkom sustavu proizvodnje, sve više moraju natjecati s radnicima u drugim lukama, bilo u istoj ili u stranim državama. Stoga je čak i u ovom sektoru potrebno pod hitno stvoriti međunarodnu mrežu sindikata, te ujediniti radnike različitih luka i zemalja, i spriječiti fragmentaciju koja koristi isključivo profitima korporacija.

Iz ovog razloga lučki radnici ne smiju pasti u zamku oportunizma koji im zaustavlja pogled na nacionalnim granicama, zaluđujući ih da misle kako se od izrabljivanja mogu zaštititi pod kišobranom buržoaske države, pri čemu se poziva na obranu „nacionalnih luka“, vjerojatno nacionalizacijom. Taj je put osuđen na propast; radi se o ekonomskom nacionalizmu koji otvara put političkom nacionalizmu, što nas samo udaljava od cilja međunarodnog radničkog jedinstva.

Četvrti dok

COSCO je nakon štrajka odmah krenuo u ofenzivu, šireći glasine da se luka nalazi u krizi: „Brojke za listopad/oktobar su indikativne“ – piše web-stranica Capital.gr – „prema COSCO-u, terminali II i III su toga mjeseca ukupno prekrcali 364,4 tisuće kontejnera, što predstavlja pad od 10,5% u odnosu na listopad/oktobar prošle godine, kada su prekrcali 407,2 tisuće kontejnera”. Ali ovaj je pad rezultat šestodnevnog štrajka! „Kada se vrši 11.000-12.000 prekrcaja dnevno, čak i jedan dan mirovanja stvara ozbiljne probleme,“ komentiraju oni.

Jadanja COSCO-a imaju konkretnu svrhu: kompanija ponovo namjerava zatražiti koncesiju za izgradnju četvrtog terminala, ne mareći za prosvjede lokalnog stanovništva koje već pati zbog zagađenja, buke, prometa itd. Sve što zanima šefove je da će novi terminal povećati kapacitet Pireja za više od 11 milijuna kontejnera godišnje, uz sve profite koji uz to dolaze!